Pranje na višim temperaturama:
Tretman madraca:
Priprema prostora za dezinsekciju:
Održavanje tretiranih površina:
Ponovni tretman:
Stjenice se najčešće zadržavaju u naseljenim, zatvorenim prostorijama, poput spavaćih i dnevnih soba, preferirajući topla i tamna mjesta. Skrivaju se u pukotinama i naborima različitih materijala poput tekstila, plastike, drva i papira, izbjegavajući hladne materijale, vlažna mjesta i metal, te vrata.
Prvi znakovi prisutnosti stjenica obično se očituju u ugrizima. Sam ugriz stjenice je bezbolan, budući da stjenice ubrizgavaju slinu koja djeluje kao anestetik i sprječava zgrušavanje krvi, omogućujući im dovoljno vremena za hranjenje. Kasnije, na mjestu uboda može se pojaviti svrbež, crvenilo, otekline ili mjehurići, uz moguće alergijske reakcije. Važno je napomenuti da oko 20 % ljudi ne pokazuje nikakvu reakciju na ugrize stjenica. Karakterističan je i način napada, gdje su pogođeni samo dijelovi tijela koji su nepokriveni, kao što su ruke, noge, stopala, vrat, lice, ramena itd.
Osim ugriza, drugi znakovi prisutnosti stjenica uključuju mrlje od krvi na odjeći i posteljnom rublju. Nakon što se stjenica nahrani, na mjestu uboda može ostati mala količina krvi koja se prenosi na tekstil. Ako se primijeti više mrlja krvi uz tragove ugriza na tijelu, to može ukazivati na infestaciju stjenica.
Tragovi fecesa stjenica, crne točkice veličine 0,5–1 mm, također su znak njihove prisutnosti. Ove točkice mogu se vidjeti duž staza koje stjenice koriste, oko njihovih skrovišta i na koži oko uboda. U prostoru gdje su se stjenice gnijezdile, mogu se primijetiti ostaci njihovih starih ovojnica, koje su lagane i prozirne.
Prisutnost jakog slatkastog mirisa u prostoriji također može ukazivati na infestaciju stjenica. Stjenice ispuštaju uljasti sekret iz žlijezda, koji služi kao znak za razmnožavanje i kao obrana od neprijatelja. Iako nije dokazano da stjenice prenose zarazne bolesti na ljude, njihova prisutnost može izazvati neugodnosti i psihičku nelagodu.